Koroman

Sastojci:

• 60 dag brašna
• 3 dcl toplog mlijeka
• 3 žlice ulja ili žlica masti
• žličica šećera i soli
• Paketić kvasca

Priprema:

Sjediniti sve sastojke i umijesiti srednje tvrdo tijesto. Odvajati manje komade tijesta, pa ih razvaljati kao kobasicu. Savijati tijesto u krug roštijeru oko 8 – 10 cm i stavljati na namašćen pleh, ostavljajući razmak između krugova. Pustiti tijesto tridesetak minuta na toplom mjestu da nadođu, pa peći na 140 stepeni oko dvadeset minuta i još toliko na 170 stupnjeva.Tajna dobrog koromana je u pečenju, pa zato pripazite da se ne prepeku.

Pečene nikako ne pokrivati kuhinjskom krpom već ostaviti da se ohlade i postepeno suše. Nakon dva – tri dana nanižite ih na špag i objesite. Mogu trajati više mjeseci.

Posluživanje:
Poslužuju se uz juhe i čorbe, kuhana jela, čaj, mlijeko i druge napitke. Naribani je dio čuvene peraške torte, a najbolje prezle su od koromana.

Zanimljive činjenice o jelu:

Hvale se danas beškotima, baškotom, dvopekom, biškotom i biškotinima, jer nikada nisu probali kotorski beškot! Zlatne boje hrskav, mirišljav, sladunjav, lagan…A koroman?

Još čuveniji od beškota! Kao manina, bijel, šupljikav, krt – a traje mjesecima! Kotorski beškot i kolač, u literaturi, na žalost, gotovo uvijek samo dvopek, bio je poznat tokom minulih vjekova i jedan od važnijih kotorskih izvoznih artikala. Zvali su ih jednim imenom „mornarski kruh “ jer je na brodovima dugo trajao i bio prava zamjena za svježi kruh. U juhi, kavi, mlijeku, čaju, vinu – gdje god ga umočiš odmah se topi u ustima. Receptura je, kažu, stigla iz Mletaka u XV. vijeku. I nju smo, kao i druge, malo prilagodili po svome, a pekari je prenosili na mlađe, učeći ih zanatu. Do skoro. Nema više nigdje kotorskoga beškota! Ni koromana! Ni stare pekare nema. Srećom, risanski pekari još pamte što je djeci značio koroman u vrijeme kada se jeo samo ražani, ječmeni ili kukuruzni kruh. U vrelu vareniku koroman se pretvarao u najljepši, slasni kolač! Zato ga mijese i danas!