Pura

Sastojci (za 4 obroka):

• 1 kg čistog kukuruznog brašna
• 1 l vode
• sol

Lučnica:

• 250 g maslaca
• 2 češnja češnjaka
• 1 l kiselog mlijeka

Priprema:

Pura: Vodu zasoliti pa pustiti da proključa. Zatim staviti puru, poklopiti poklopcem i pustiti da kuha neko vrijeme. Smanjiti najnižu temperaturu pa uz redovito miješanje nastaviti kuhati dok se smjesa ne počne odvajati od dna posude. Poklopiti posudu te na niskoj temperaturi ostaviti pola sata i miješati svakih 10 minuta. Što se duže kuha to je pura zrnastija i dobiva na volumenu, ali i intenzivni
okus. Puru treba dobro izraditi kuhačom.

Lučnica: U međuvremenu treba očistiti bijeli luk (češnjak) te ga protisnuti ili izraditi tučkom. Maslac staviti na tavicu pa karamelizirati, nakon čega ga pustiti da odmori. U prethodno karamelizirano maslo umiješati češnjak (bitno da je maslo još toplo), a zatim kiselo mlijeko dok se sve ne prožme.

Zanimljive činjenice o jelu:

PURA je riječ zabilježena od 19. stoljeća u krajevima gdje su bili Turci. Nejasnog je postanka, a susreće se u Dalmaciji, Bosni itd. Pravi se od kukuruznog brašna, pa se, poput sličnih jela, začini vrhnjem ili nekim drugim začinom. Njezin drugi naziv palenta posuđenica je iz talijanskog jezika. Nekada je bila tipično težačko jelo, jelo siromašnih, a danas se pura probila i na visokoj gastronomskoj sceni u nekom novom ruhu. Tradicionalne žgance s kiselim vrhnjem zamijenili su čips od pure/palente, aromatizirane tortice od pure/palente s različitim začinskim biljkama poput ružmarine i majčine dušice.

Pura u narodnoj književnosti:

Rečenice poput “Nije ljubav pura” i “Moraš ti još pure pojest” rečenice su s kojima se odrastalo i živjelo u Hercegovini. Ljubav nije pura pa da je svatko ima. Postoji izreka: “Puru treba dobro izmiješati, a nekad su znali reći kako je teže napraviti puru s lučnicom nego rodit!”.
Pura je i opjevana u narodnim pjesmama: „Daj mi majko lučnice i pure pa ćeš vidjeti do Božića cure!“

Kuhinjski pribor za puru:

Za mješanje pure postojao je poseban kuhinjski pribor koji su nazivali mišač/mješač. Mišač se pravio od drveta, a moglo ih se kupiti na dernecima, a ponekad bi mišač izrađivao domaćina ili netko od muških članova obitelji. Svjetski atlas hrane je puru uvrstio u deliciju. Za svjetski dan hrane HP Mostar izdala je markicu Pura lučnica I premda se pura u cijeloj Hercegovini kuha jednako, način na koji se ona poslužuje je različit.
Različito od kraja do kraja…
U zapadnoj Hercegovini jede se lučnica ili kaša. Na tavi se uprži maslo i suho meso (obično šarene slanine), pa se doda jogurta i bijelog luka i tako se začini pura. Kaša se spravlja tako da se tijekom kuhanja pure odlije dio ključale smjese, te se doda bijelog luka, i opet na tavu u kojoj se upržilo suha mesa i masla. U Prozor-Rami pura se prijelije maslom ili jogurtom, ili i jednim
i drugim. Najčešće se jela sama, nekada bi se dodavali i čvarci. U Stocu se prvi tanjur pure jede preliven maslom i posut suhim sirom, a drugim jogurtom…