Cicvara

Sastojci (za 4 obroka):

• 60 dkg krumpira
• 10 dkg maslaca
• 10 dkg kajmaka
• 10 dkg mladog ili polumasnog sira
• žlica pšenična brašna

Preliv:

• 2 dag maslaca i izredndani sir

Priprema:

Krumpir se skuha, oguli i istuče kao za pire. U tavu se stavi maslo, doda žličica brašna, promiješa, doda sir i kajmak, te sve rastopi, a zatim pusti da provre. Na ovo se saspe krumpir i izmiješa.
Umjesto krumpira može se koristiti brašno (pšenično ili kukuruzno ili mješavina oba brašna).

Posluživanje:

Cicvara se stavlja na tanjure, razmjerno rasporedi i žlicom naprave lokvice. Začini se uzavre lim mladim maslom. Izrazito je zasitan obrok i uz nju ne ide kruh. Najčešće se uz nju servira kiselo mlijeko. Negdje se cicvara poslužuje uz hercegovački med.

Prilike kada se hrana pravi i jede:

Cicvara je tradicionalno jelo koje su naši preci spremali skoro svakodnevno ili bar vrlo često. Nije se mogla zamisliti kuća bez dobre cicvare. Na žalost, zadnja decenija je veoma zapostavljeno, bez razloga, jer je starinska cicvara ukusno i kalorično jelo, čak i zdravo ako u nju stavljate dobre mliječne namirnice i integralno brašno. Smatra se da je cicvara jelo za doručak, ali ona može da se sprema i jede u svako doba dana.

Zanimljive činjenice o jelu:

U hercegovačkom kraju za cicvaru se umjesto kukuruzna brašna koristio krumpir.

Narodna pripovijest o cicvari:

Pošla dvojica u mlin, pa “kako je bila silna žega, ai posustali, svrnu oni s konjima u hlad u jednu dolinu. Tu izvade brašenice, da malo založe, pa da opet nastave put. Smačući tvrdu ržanicu oporim sirom najedanput na um padne jednome:
‘Eh! da mi je ovu dolinu napuniti cicvarom.’ ‘Pa je dobro začiniti’, dočeka drugi. ‘Pa onda za kašike, odmah sa sriede’, prvi će. ‘Kakve sriede! Nego s kraja, pa redom!’ ‘Da šta, nego sa sriede! Na sriedi se slijeva sva mast!’ ‘Šta se slije na sriedu? Ta bismo li cicvaru naboli kašikom? A kako bi došao na sriedu, e? Zar gaziti Božiji nimet.’ (…) Tu rieč po rieč, pa dođe do šaka; mlate jedan po drugome, kao da su na ustjen pogodili; nijedan ne gleda kud udara. Od ove se tučnjave poplaše i pootkidaju konji im, pa kao striele natrag kući. Tako se i njih dvojica mašući rukama vrate kući, držeći svaki šta je uhvatio. Kad ih u selu upitaše, tko ih pobi, odgovoriše: ‘Cicvara’.”

Cicvara je uvrštena u Svjetski atlas hrane. HP Mostar je izdala poštansku marku na kojoj je prikazana Cicvara.